Zrinjskom ‘kanta’, Veležu i patriotima eto ‘umjetnički dojam’

Plemićima se ni pobjeda ne može čestititati, ali to je ok

Milka Babović je u bivšoj Jugoslaviji slovila za najvažniju sportsku komentatoricu ‘umjetničkog dojma’. Komentirala je uglavnom ruske, nepopularne sportove poput umjetničkog klizanja… i tada teško shvatljive poteze klizača, koji su često odličja dobivali na temelju dojma. Doduše, to se uklapalo u tadašnje jugoslavenske nesvrstane poglede, koji su ipak bili usmjereniji prema Moskvi.

Milka Babović je ipak bila jedinstvena, a njezine stroge procjene umjetničkog dojma se nikada nisu propitivale. Dapače, bile su dogma.

Nevjerojatno je da u jednom čudnom sportsko-političko-nacionalnom okruženju u BiH kriteriji Milke Babović i tekako vrijede. Ali ne za sve i svakoga jednako.

Tako bi se, ako je suditi po bošnjačko-patriotskim medijima i javnosti, dalo zaključiti kako je Velež slavio u uzvratu finala Kupa BiH. A ne plemićka momčad Zrinjskog. Po umjetničkom dojmu, dakako.

‘Najvažnija’ vijest za taj dio ‘Bosne’ i dan nakon bila je da je na tisuće ljiljan-zastava bilo istaknuto u trenutku intoniranja glazbene podloge himne BiH. Te da su se pjevali stihovi iz skladbe velikog čovjeka Halida Bešlića ‘Poljem se širi miris ljiljana’. Naravno, uz opasku kako nakon ‘skandaloznog’ psovanja Bosne ovo naime treba biti na ponos sviju. A o umjetničkom dojmu da ne govorim.

Ubrzo nakon što je Irfan Peljto označio početak susreta na stadionu u Vrapčićima, orilo se ‘Poljem se širi Nemanja Bilbija’. Ali od navijača Zrinjskog, koji su proslavili gol njihova i najboljeg napadača svih vremena Premijer lige BiH.

Do kraja susreta tek još jedan gol, ali s druge strane i obranjeni penal golmana Veleža. Zrinjski je s 1:1 i ukupnih 2:1 slavio. Ali to nije omelo kreatore umjetničkog dojma da nastave po svome. I posve u drugi plan stavili su rezultat. Naravno, i prikriju primitivizam i nasilje kojem su bili izloženi igrači Zrinjskog i stručni stožer. U dva navrata kraći, pa onda i duži prekid susreta jer su igrači Zrinjskog bili ozlijeđeni nakon bacanja topovskih udara na njih.

Za vrijeme proglašenja pobjednika i podjele medalja igrači Zrinjskog su pljeskali tandemima iz Veleža, a oni im pak nisu uzvratili. Dapače, napustili su stadion. Kulisa dodjele pokala i odličja bilo je 100-njak specijalaca koji su čuvali igrače Zrinjskog. Kao da se igrao susret u Medelinu, sjedištu meksičkog narko-kartela.

Sve je to opet palo u drugi plan. Nije bila važna za patriote ni proslava Kupa ispred stadiona HŠK Zrinjskog. Niti veselje brojnih navijača koji su došli pozdraviti svoje heroje.

Plemići heroji s mentalitetom pobjednika ispisuju još jedan teško dostižan rezultat. A umjetničke dojmove ostavljaju gubitnicima. Njima je ionako to jedino bitno.