Kako je HVO zaustavio Armiju 9. svibnja u realizaciji plana 'RAK 625' i zauzimanja Mostara?

Pripadnici MUP-a RBiH, prema navedenim zapovijedima, trebali su napasti i zauzeti prostorije MUP-a HZ Herceg-Bosne i Policijske postaje Mostar

Rat između HVO-a i Armije BiH u Mostaru nije počeo slučajno niti iznenada. On je, prema dokumentima koji se navode u hrvatskim izvorima i svjedočenjima, započeo 9. svibnja 1993. godine, kada je Armija BiH krenula u provedbu ranije pripremljenog plana zauzimanja ključnih položaja u gradu. Taj datum označio je početak otvorenog muslimansko-hrvatskog sukoba u Mostaru.

Plan napada, prema dostupnim navodima, bio je pripreman već u travnju 1993. godine. U zapovijedi koja se pripisuje zapovjedniku 41. motorizirane brigade Armije BiH Midhatu Hujduru Hujki, izdanoj 19. travnja 1993., spominje se šifra “RAK-625” kao signal za početak borbenih djelovanja. U zapovijedi se navodi da je cilj bio zaposjedanje važnih pravaca, blokiranje i neutraliziranje snaga HVO-a te zauzimanje niza strateških točaka u Mostaru.

Prema tom planu, Drugi bataljun trebao je zatvoriti smjer iz Rodoča prema Mostaru i području Čekrka, te težiti uspostavljanju crte obrane na potezu Čekrk – magistrala – Šemovac – Bulevar – Ulica dr. Safeta Mujića – nova banka – kafić Vaha – ambulanta garnizona – stara bolnica – mljekara – Centar II. Nakon dostizanja te crte, bilo je predviđeno blokiranje i neutraliziranje snaga HVO-a u pozadini. U daljnjim djelovanjima planiran je napad s krila pravcima Šemovac – Podhum – Balinovac i Centar II – Rudnik, dok je dio snaga trebao biti odvojen za zauzimanje brda Hum, jedne od najvažnijih dominantnih kota iznad Mostara.

Plan nije obuhvaćao samo zapadni dio grada. Prema navodima iz istih izvora, Prvi bataljun imao je zadaću zauzeti južne prilaze Mostaru i djelovati prema Rodoču, dok je Treći bataljun trebao zatvoriti područje Vračića i onemogućiti prijelaz preko HE Mostar. Bataljun Nevesinje trebao je zauzeti Đački dom i Ekonomsku školu, a Samostalna četa Blagaj – Kosor – Buna imala je zadaću ovladati mostovima preko Bune na cestama Mostar – Čapljina i Mostar – Domanovići, čime bi se spriječio dolazak pojačanja HVO-a iz smjera Čapljine.

Posebno važan dio plana odnosio se na objekte unutar samoga grada. Pripadnici MUP-a RBiH, prema navedenim zapovijedima, trebali su napasti i zauzeti prostorije MUP-a HZ Herceg-Bosne i Policijske postaje Mostar. U drugoj zapovijedi od 20. travnja 1993. navodi se da je ljudstvo za napad na zgradu MUP-a i Policijsku postaju Mostar trebalo biti u pripravnosti u hotelu Mostar. Istodobno je Izviđački vod trebao zauzeti zgradu Elektrohercegovine, a diverzantski vod napasti objekte Žitoprometa i izvesti diverziju na prijelazu iz Sjevernog logora preko Neretve.

Sve to pokazuje da je plan imao širi cilj: ovladati ključnim komunikacijama, presjeći veze HVO-a, zauzeti važne objekte i stvoriti uvjete za zauzimanje zapadnog dijela Mostara. Signal za početak pojedinih borbenih radnji bio je, prema navodima, upravo RAK-625.

Dana 9. svibnja 1993., taj se plan počeo provoditi. Armija BiH napala je položaje HVO-a u Mostaru, uključujući i Sjeverni logor, u kojem su se nalazili važni vojni objekti i zapovjedne strukture HVO-a. Istodobno su se sukobi proširili na više točaka u gradu. Cilj je bio iznenadnim djelovanjem zauzeti ključne položaje, poremetiti obranu HVO-a i otvoriti put prema potpunom ovladavanju Mostarom.

HVO je na taj napad odgovorio organiziranjem obrane i protudjelovanjem. Ključna zadaća bila je spriječiti presijecanje zapadnog Mostara, zadržati Hum, Rodoč, Balinovac, Rudnik i druge strateške točke te onemogućiti spajanje napadnih skupina Armije BiH unutar grada. Posebno važno bilo je zaustaviti pokušaje ubacivanja snaga iza crta HVO-a, jer bi takvo djelovanje moglo dovesti do urušavanja obrane iznutra.

U tom smislu, HVO je uspio spriječiti ostvarenje glavnog cilja plana: potpuno zauzimanje zapadnog Mostara i slamanje hrvatske obrane u gradu. Obrambenim djelovanjem zadržane su ključne točke, a bojišnica se stabilizirala na crti koja je Mostar podijelila na istočni i zapadni dio. Prema hrvatskim izvorima, nakon borbi uspostavljena je crta razdvajanja u području Bulevara i Ulice Alekse Šantića.

Zbog toga se 9. svibnja 1993. u hrvatskom tumačenju događaja smatra danom kada je započeo rat u Mostaru između HVO-a i Armije BiH. Taj datum ne označava samo početak otvorenih borbi, nego i početak provedbe ranije pripremljenog plana kojim se, prema navedenim dokumentima, nastojalo ovladati zapadnim Mostarom i neutralizirati HVO kao vojnu i političku snagu u gradu.

HVO je, unatoč teškim okolnostima, uspio zaustaviti taj plan. Obrana Mostara nije bila samo borba za pojedine ulice, zgrade ili vojne položaje, nego borba za opstanak hrvatskog naroda u gradu i očuvanje prostora pod hrvatskom kontrolom. Da su ključni položaji poput Huma, Rodoča, Balinovca, Rudnika, Sjevernog logora i zapadnih komunikacija pali u ruke Armije BiH, zapadni Mostar našao bi se u okruženju, a položaj HVO-a bio bi gotovo neodrživ.

Zato se može reći da je HVO 9. svibnja 1993. zaustavio plan zauzimanja Mostara. Taj dan ostao je jedna od prijelomnih točaka rata u Hercegovini, jer je spriječeno vojno ovladavanje cijelim gradom i slom hrvatske obrane. Iako se događaji iz tog razdoblja i danas različito tumače, iz hrvatske perspektive 9. svibnja 1993. predstavlja početak rata u Mostaru i dan kada je HVO obranom zaustavio planirano zauzimanje grada.