Zašto Bošnjaci navijaju za Teheran, a Albanci s Kosova za Washington!
Dvije muslimanske zemlje na Balkanu su fenomen - jedna s političkim pragmatizmom, a druga zarobljena s političkim Islamom
U trenutku kada se Bliski istok trese u otvorenom sukobu između Irana s jedne strane te SAD-a i Izraela s druge, na Balkanu se jasno ocrtava duboka podjela među dvije većinski muslimanske države – Bosnom i Hercegovinom i Kosovom. Dok Kosovo odmah staje uz SAD, osuđujući iranski režim i podržavajući američke akcije, veliki dio Bošnjaka u BiH izražava otvorenu podršku Iranu i raduje se američkim gubicima. Ovaj fenomen nije samo geopolitička zanimljivost – on otkriva duboke kontradikcije, historijske veze i ideološke podjele koje oblikuju balkanske muslimanske identitete.
Komentari na portalu popularnom među Bošnjacima savršeno ilustriraju ovo raspoloženje. Dok jedan korisnik piše „**puna podrška Iranu**“, drugi sanja: „Kada bi Iran prepolovio ovaj nosač aviona – ja mislim da bih bio pijan makar mjesec dana“. Treći dodaje: „**Biće brzo požar u ves kuhinji**, znamo kako to ide“, a četvrti: „**svježe meso** koje će ginuti za američke interese“. Neki otvoreno pozivaju: „**Čovječanstvo, stani na stranu Irana** i spasite civilizaciju“. Ovi komentari nisu usamljeni – oni odražavaju masovno raspoloženje među dijelom bošnjačke javnosti koje se raduje potencijalnim udarcima američkoj vojsci, čak i kada je riječ o nosaču aviona poput USS Gerald Ford koji je nedavno uplovio u splitsku luku.
Ovaj stav je tim paradoksalniji jer su upravo Sjedinjene Američke Države ključne za postojanje moderne Bosne i Hercegovine. Daytonski sporazum iz 1995. godine, koji je okončao rat i stvorio državu kakvu danas poznajemo (Federacija BiH plus Republika Srpska), bio je američki proizvod. NATO intervencija, predvođena SAD-om, zaustavila je srpsku agresiju i omogućila Bošnjacima opstanak kao konstitutivnom narodu. Slično tome, Kosovo duguje svoje postojanje američkoj intervenciji 1999. godine – NATO bombardovanju Srbije i kasnijem priznanju nezavisnosti 2008. Kosovo je danas jedna od najproameričkijih zemalja na svijetu, sa bazom Camp Bondsteel i diplomatskim odnosima s Izraelom uspostavljenim 2021. godine pod američkim pokroviteljstvom.
No, dok Kosovo u aktualnom sukobu (2026.) odmah osuđuje Iran kao „destabilizirajuću silu“ i bezrezervno podržava američke i izraelske akcije, BiH je duboko podijeljena. Službeno, država je su-sponzorirala rezoluciju UN-a kojom se osuđuju iranski napadi na Zaljevske zemlje, ali bošnjački lideri i vjerski autoriteti često zauzimaju suprotan stav. Reis Husein Kavazović kritikovao je američko-izraelske udare na Iran kao produžetak „strategije“ koja vodi ka nestabilnosti. Bošnjački član Predsjedništva često je oštar kritičar Izraela, nazivajući događaje u Gazi „**genocidom**“. U bošnjačkoj javnosti dominira solidarnost s Iranom.
Ključna poveznica je historijska uloga Irana u bosanskom ratu 1992.–1995. Dok je UN-ov embargo na oružje gušio Bosnu, Iran je bio među prvima koji su slali oružje, municiju i mudžahedine. Prema američkim izvještajima iz tog perioda, Iran je isporučio tisuće pušaka, milijune metaka i desetine svojih instruktora. Bošnjačka armija je primala obuku od Iranske revolucionarne garde, a formirane su i jedinice poput 7. muslimanske brigade s jakom islamskom komponentom. SAD su u jednom trenutku tiho tolerirale ove isporuke jer je bošnjačka strana bila na rubu poraza, ali kasnije su ih zamijenile vlastitom podrškom i NATO intervencijom. Iran nije samo slao oružje – slao je i ideologiju političkog islama.
Tu leži srž fenomena. Dok Kosovo Albance veže čvrsta prozapadna orijentacija (sekularna, pragmatična, usmjerena na EU i NATO), bošnjački identitet u značajnoj mjeri oblikuje politički islam. Historijska zahvalnost Iranu za „bratsku pomoć“ u ratu, spojena s antiizraelskim i antiameričkim sentimentima koji se hrane globalnim narativima o „nepravdi prema muslimanima“, stvara ovu patološku nekonzistentnost. Bošnjaci su, paradoksalno, zahvaljujući SAD-u dobili državu, ali dio njih danas navija protiv tog istog saveznika – jer je Iran „muslimanska sila“ koja se suprotstavlja Zapadu.
Fenomen dvije muslimanske zemlje na Balkanu tako postaje ogledalo šireg pitanja: može li se politički islam pomiriti sa zapadnim interesima, ili će vječna lojalnost vjerskoj solidarnosti uvijek nadvladati pragmatičnu zahvalnost prema onima koji su stvorili državu? Komentari s portala pokazuju da za mnoge Bošnjake odgovor još uvijek glasi – Iran prije svega. A to nije samo geopolitička zanimljivost. To je balkanska realnost koju Zapad, uključujući i SAD, ne smije ignorirati.