Štimac na izlaznim vratima nakon lutanja, proljetnog pada i izgubljene titule Zrinjskog!

Nekadašnji Vatreni je nakon završetka sezone najavio razgovore s upravom o nastavku suradnje, ali Zapad.ba prema informacijama iz klupskih krugova doznaje kako izgledi da ostane nisu veliki

Pobjeda HŠK Zrinjski nad Veležom 3:0 u posljednjem prvenstvenom kolu došla je kao zakašnjeli podsjetnik na ono što je ova momčad mogla i morala biti mnogo češće tijekom proljetnog dijela sezone. U mostarskom derbiju Zrinjski je pokazao energiju, odlučnost i rezultatsku jasnoću, ali upravo je taj susret, paradoksalno, dodatno otvorio pitanje: zašto je takav Zrinjski viđen tek na kraju, kada je borba za naslov već bila izgubljena?

Sezona, naravno, nije ostala bez trofeja. Zrinjski je osvojio Kup BiH pobjedom protiv Veleža, čime je potvrdio da u ovoj momčadi postoji kvaliteta, širina i pobjednički mentalitet. Taj trofej nije nevažan i ne smije se gurati pod tepih. Naprotiv, osvajanje Kupa protiv gradskog rivala ima posebnu težinu, i sportsku i simboličku. No upravo zato ostaje još izraženiji dojam da je Zrinjski u prvenstvu mogao i morao više.

Europski rezultat Zrinjskog također se ne može osporiti. Klub je i ove sezone potvrdio da ima međunarodnu težinu, natjecateljski gard i iskustvo igranja velikih utakmica. No domaće prvenstvo, posebno proljetni dio, otkrilo je drugu stranu priče: neprepoznatljivu igru, gubitak kontinuiteta, sporu tranziciju, loš protok lopte, taktička lutanja i seriju rezultata koji su Zrinjski odveli iz pozicije kandidata za naslov u poziciju momčadi koja će europsku jesen morati tražiti težim putem.

Važno je pritom precizno reći: Zrinjski prvenstvo nije izgubio zato što je bio inferioran u odnosu na Borac u međusobnom omjeru. Dapače, u izravnim ogledima s Borcem je bio bolji, te je ostavio dojam momčadi koja se s glavnim konkurentom ravnopravno nosi. Problem je bio drugdje. Naslov je izgubljen na utakmicama u kojima se to nije smjelo dogoditi — protiv momčadi koje nisu bile u borbi za Europu, poput Posušja, Širokog Brijega i Rudara. Upravo ti izgubljeni bodovi nose najveću težinu i postavljaju najviše pitanja.

Gubitak prve pozicije nije samo pitanje prestiža, nego i sportskih i financijskih posljedica. Prvak u europske kvalifikacije ulazi s drukčijim statusom i jasnijom rutom, dok drugoplasirani Zrinjski sada mora težom mukom tražiti plasman u skupnu fazu. Klub koji je posljednjih godina gradio pobjednički standard našao se u situaciji da europsku ambiciju mora spašavati kroz zahtjevniji raspored, veći pritisak i manje prostora za pogrešku.

Najveći teret odgovornosti logično pada na trenera Igora Štimca. Ne zato što je jedini krivac, nego zato što je trener prvi odgovoran za igru, atmosferu, izbor igrača, stabilnost svlačionice i kontinuitet momčadi. Zrinjski nije izgubio prvenstvo u velikim utakmicama, nego u onima u kojima je morao potvrditi razliku u kvaliteti. Gubljenje bodova protiv objektivno slabijih suparnika, posebno protiv ekipa koje nisu imale europske ambicije ili su bile u donjem dijelu ljestvice, legitimno otvara pitanja o pripremi utakmica, psihološkom stanju ekipe i trenerskim odlukama.

Dodatni udarac dojmu o proljeću predstavlja činjenica da Zrinjski u završnici nije uvjerljivo lomio utakmice u kojima je morao potvrditi kvalitetu. Bodovi izgubljeni protiv Posušja, Širokog Brijega i Rudara ne mogu se lako objasniti samo umorom, pritiskom ili nesrećom. Kada momčad koja pretendira na naslov propušta takve prilike, onda problem nije samo rezultat jedne utakmice, nego obrazac koji se ponavlja.

Prema informacijama koje se mogu čuti iz krugova bliskih klubu, problem nije bio samo u rezultatima. U svlačionici se, tvrde upućeni, nakupilo nezadovoljstvo zbog lošeg ozračja, nejasnog ritma treninga i činjenice da igrači često do posljednjeg trenutka nisu znali tko će početi utakmicu. Takva praksa teško može proizvesti stabilnu i automatiziranu momčad. Nogomet nije samo pitanje motivacije, nego i ponavljanja, uigranosti, sigurnosti u ulogama i povjerenja u sustav.

Štimac je često mijenjao prvi sastav, ponekad i s pet ili šest promjena, što je na terenu stvaralo dojam eksperimenta, a ne jasnog plana. Rotacije su u modernom nogometu nužne, posebno kada momčad igra na više frontova, ali rotacija bez prepoznatljivog obrasca lako postane lutanje. Zrinjski je tijekom velikog dijela proljeća izgledao upravo tako: kao momčad koja ima individualnu kvalitetu, ali nema jasnu strukturu igre.

Posebno se problematičnim pokazalo pozicioniranje pojedinih igrača. Igor Savić, Ivančić i Neven Đurasek u pojedinim su fazama djelovali kao igrači bez jasno definirane optimalne uloge, što je dodatno narušavalo balans momčadi. Kada vezni red izgubi jasnu funkciju, pati sve: izlazak iz zadnje linije, tranzicija, pritisak nakon izgubljene lopte i završna trećina. Zrinjski je prečesto igrao sporo, bez okomitosti, s previše dodira i premalo ritma.

U toj slici posebno se nameće pitanje zašto su pojedini igrači ostali zanemareni ili nedovoljno iskorišteni. Stefan Surdanović i Adi Nalić spadaju među igrače koji mogu donijeti drukčiji profil, kreativnost, dinamiku i rješenje između linija. Umjesto toga, Zrinjski je nerijetko izgledao predvidljivo, s premalo iznenađenja i premalo igrača koji mogu ubrzati protok lopte. Zato se može reći da je momčad, s obzirom na količinu eksperimenata i konfuzije, možda čak i dobro prošla u konačnom poretku.

Posebna priča su Štimčevi javni istupi. Nitko ozbiljan ne može osporiti pravo treneru da ističe identitet kluba, navijačku emociju ili pripadnost prostoru iz kojega Zrinjski dolazi. Problem nastaje kada se sportska komunikacija pretvori u nepotrebnu političku ili kafansku kavgu. Zrinjski je veliki klub i ne smije si dopustiti da trenerova komunikacija postane veća tema od igre, rezultata i svlačionice.

Klub koji želi biti regionalno i europski ozbiljan mora čuvati dignitet, ali i izbjeći nepotrebno stvaranje neprijateljskog ozračja u Savezu, kod protivnika i dijela javnosti. Identitet nije sporan. Sporan je način. Zrinjski ne mora vikati da bi bio velik; njegova veličina mora se vidjeti u organizaciji, igri, rezultatima i ponašanju.

Štimac je nakon završetka sezone najavio razgovore s upravom o nastavku suradnje, ali prema informacijama iz klupskih krugova izgledi da ostane nisu veliki. I to ne bi bilo iznenađenje. Rezultatski gledano, sezona nije bila potpuni promašaj. Osvojen je Kup BiH, ostvaren je korektan europski rezultat i momčad je u pojedinim utakmicama pokazala da ima visoku kvalitetu. Međutim, prvenstvo je izgubljeno na način koji traži ozbiljnu analizu.

Zrinjski sada mora odlučiti želi li nastaviti putem improvizacije ili se vratiti onome što ga je učinilo najstabilnijim klubom u BiH: jasnoj hijerarhiji, prepoznatljivoj igri, kvalitetnom upravljanju svlačionicom i treneru koji će znati spojiti rezultat, mirnoću i autoritet. Pobjeda protiv Veleža 3:0 može popraviti završni dojam, a osvojeni Kup BiH ublažiti ukupnu ocjenu sezone, ali ne mogu izbrisati proljetne promašaje. Oni su prije svega podsjetnik da ova momčad ima kvalitetu. Pitanje je samo je li imala dovoljno jasnog vodstva da tu kvalitetu pretvori i u naslov prvaka.