Profesor na Pravu u Zenici tvrdi da se šerijatsko pravo “prožima” s rimskim 😂

Pandekti (Digest Justinijanovog kodeksa) su temelj kontinentalnog (rimsko-germanskog) prava i potječu iz 6. stoljeća. Šerijatsko pravo nastaje u 7. stoljeću na sasvim drugom pravnom, vjerskom i kulturnom temelju. Nikakvog „prožimanja“ principa nema – osim u mašti onih koji žele retroaktivno islamizirati europsku pravnu tradiciju

Izvanredni profesor dr. sc. Ajdin Huseinspahić, šef Katedre za historiju države i prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Zenici, medijska je posvuduša, a posebno je aktivan posljednjih mjeseci snimajući video istupe. Umjesto reklamiranja kremi za akne ili nečega sličnog, a što bi mu bilo jako potrebno, on govori o povijesti, znanosti, religiji, politici, društvenim procesima. Jedan od najskandaloznijih istupa nakon kojih bi se morala oduzimati titula akademskog građanina, a kamoli sveučilišnog profesora je ona u kojoj je uspoređivao šerijatsko i rimsko pravo, pa prožetosti Šerijata u pravni sustav. Taj istup više podsjeća na velikobošnjačkog telala nego na ozbiljnog akademskog radnika koji predaje Rimsko pravo i Historiju države i prava Bosne i Hercegovine. Profesor Huseinspahić je iznio niz teza koje graniče s povijesnim revizionizmom i mitomanijom: „Austrougarska je u svoj pravni sistem inkorporirala šerijatsko pravo, šerijatsko pravne principe. Šerijatsko pravo je dio pravnog naslijeđa Austro-Ugarske, a samim tim danas Austrije kao države… jer i samo rimsko pravo nakon što se recitirala kao Pandek, ono pravo itd. se prožima sa šerijatskim pravom. U onom kontekstu principa koji su potrebni ljudima za jedan kvalitetan, pravedan i pravičan život.“ Dodao je da islam nije postao dio europskog identiteta zbog migranata, nego „daleko prije i nakon pada Rimskog Carstva“ te da je glavni doprinos islama Europi – princip tolerancije, odnosno „suživota s drugima“, te je citirao hadis: „Nije musliman onaj koji noću spava sit, a komšija mu gladan.“

Gdje je tu problem?

1. Austrougarska i šerijatsko pravo Da, Austro-Ugarska je u Bosni i Hercegovini (nakon okupacije 1878.) zadržala šerijatske sudove, ali isključivo za muslimanska pitanja osobnog statusa – brak, razvod i nasljeđe. To nije bila „inkorporacija šerijatskog prava u austrougarski pravni sistem“, nego klasična kolonijalna praksa ostavljanja vjerske autonomije u privatnoj sferi. Opći građanski i kazneni zakon bio je strogo austrougarski, a šerijatski sudovi su bili pod strogim nadzorom bečke administracije. Tvrditi da je šerijatsko pravo postalo dio pravnog naslijeđa Austrije danas je gruba manipulacija.

2. Rimsko pravo i šerijatsko pravo se “prožimaju” Ovo je možda najbizarnija teza. Pandekti (Digest Justinijanovog kodeksa) su temelj kontinentalnog (rimsko-germanskog) prava i potječu iz 6. stoljeća. Šerijatsko pravo nastaje u 7. stoljeću na sasvim drugom pravnom, vjerskom i kulturnom temelju. Nikakvog „prožimanja“ principa nema – osim u mašti onih koji žele retroaktivno islamizirati europsku pravnu tradiciju. Profesor koji predaje Rimsko pravo trebao bi znati da takva tvrdnja nema uporište ni u jednoj ozbiljnoj znanstvenoj literaturi.

3. Islam kao “srž europskog identiteta” još od pada Rimskog Carstva Pad Zapadnog Rimskog Carstva dogodio se 476. godine. Islam se pojavljuje 622. godine. Da, islamska civilizacija je u srednjem vijeku dala značajan doprinos znanosti, filozofiji i medicini (uglavnom preko prijevoda grčkih djela). Ali pretvarati to u tezu da je islam „dio identiteta Europe“ na isti način kao rimska ili kršćanska tradicija – to više nije znanost, to je politička propaganda.

Umjesto znanosti – mitomanija

Profesor Huseinspahić, koji u svojoj biografiji navodi da se bavi pravno-političkim statusom Bošnjaka, ovdje jasno prelazi granicu između akademskog rada i ideološkog telaljenja. Umjesto da objektivno analizira pravne sustave, on ih spaja u jednu veliku narativnu salatu kako bi dokazao da je šerijat „europski“ i da je islam oduvijek bio tu. Umjesto da studentima Pravnog fakulteta u Zenici prenosi kritičko mišljenje i činjenice, on im servira mit o „toleranciji“ koja se navodno temelji na šerijatu – dok istovremeno šerijatski sustavi u praksi u mnogim zemljama pokazuju sasvim suprotno. Ako je ovo standard na Katedri za historiju države i prava – onda je to ozbiljan problem za kvalitetu obrazovanja na jednom od javnih fakulteta u Bosni i Hercegovini. Što vi mislite? Je li ovo još jedan primjer kako se nacionalno-ideološki aktivizam maskira u akademsku odoru ili samo “slobodno mišljenje” profesora?