Komšić i Bećirović odbili Muslimansko bratstvo proglasiti terorističkom organizacijom

Američka odluka iz 2026. rasvjetljuje stare veze

Srpska članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović zatražila je na jučerašnjoj sjednici da se službeno pokrene postupak za proglašenje Muslimanskog bratstva terorističkom organizacijom. Dvojica bošnjačkih članova, Denis Bećirović i Željko Komšić, odbili su čak i staviti tu točku na dnevni red.

To nije nikakvo iznenađenje. Muslimansko bratstvo se u bošnjačkom političkom vrhu ne osjeća kao gost – ono se ondje već odavno ponaša kao domaćin.

Odluka Sjedinjenih Američkih Država iz 2026. godine, kojom su egipatski, jordanski i libanski ogranak Muslimanskog bratstva službeno stavljeni na popis terorističkih organizacija, ponovno je otvorila bolnu temu. Ono što se godinama prikazivalo kao obična diplomatska i vjerska suradnja, sada se jasno vidi kao ozbiljan sigurnosni rizik i politički skandal najvišeg ranga.

Posebno je indikativan slučaj iz 2014. godine. Tadašnji član Predsjedništva Bakir Izetbegović primio je u službenim prostorijama Predsjedništva BiH Waleeda Sharabija – egipatskog aktivista, bivšeg suca u egzilu i jednog od vodećih ljudi pro-Morsi i pro-Ikhwan mreža. On se nalazi na fotografiji desno od Izetbegovića. Sharabi je nakon susreta javno objavio fotografije s Izetbegovićem, a arapski mediji su događaj popratili s velikim zanimanjem. Dok se tada to predstavljalo kao “rutinska međunarodna komunikacija”, danas taj susret u samom srcu državne institucije izgleda potpuno drugačije – i daleko opasnije.

Slična priča je i s bivšom ministricom vanjskih poslova Biserom Turković, koja se sastajala s Yusufom al-Qaradawijem, dugogodišnjim ideološkim vođom Muslimanskog bratstva i jednim od najutjecajnijih ljudi te globalne mreže. I ti kontakti su nekad bili opravdavani “diplomatijom”. Danas više ne stoje.

Washington je ovom odlukom povukao jasnu crtu. Određeni dijelovi Muslimanskog bratstva više se ne mogu tretirati kao legitimni politički pokret – oni su označeni kao izravna prijetnja međunarodnoj sigurnosti.

U tom novom kontekstu postaje kristalno jasno: najviši bošnjački dužnosnici godinama su održavali bliske odnose s ljudima i strukturama koje danas najsnažnija sila na svijetu smatra terorističkima. Nije riječ o kaznenoj odgovornosti – za to nema dokaza na sudu. Riječ je o teškoj političkoj odgovornosti.

Državni dužnosnici moraju znati s kim sjedaju, kome šalju poruke i kakve rizike time stvaraju za državu koju predstavljaju.

Američka odluka postavlja neugodno, ali neizbježno pitanje: Zašto su najviši bošnjački predstavnici u ime Bosne i Hercegovine gradili veze s krugovima koje Washington sada označava kao terorističke? I tko će konačno snositi političke posljedice tih odluka?

Dok se u Predsjedništvu BiH odbija čak i razgovarati o proglašenju Muslimanskog bratstva terorističkom organizacijom, odgovor postaje bolno očit: problem više nije samo negdje daleko na Bliskom istoku. Problem je duboko ušao u sam vrh bosanskohercegovačke države.