'Izborne tehnologije' afera veća od Respiratora, platili smo 74, tko plaća 12 milijuna PDV-a?

Američke vlasti ptog one Smartmatic zbog korupcije, a u BiH je sve legalno

Središnje izborno povjerenstvo BiH potpisalo je ugovor sa Smartmaticom za uvođenje biometrijske identifikacije birača i skeniranja glasačkih listića, no način na koji je to učinjeno otvorio je nova pitanja o transparentnosti jednog od najvrjednijih izbornih poslova u BiH.

Ugovor vrijedan 74,5 milijuna KM bez PDV-a potpisan je gotovo potajno, bez ozbiljne javne najave, bez konferencije za medije i bez pokušaja da se građanima jasno objasni zašto je posao dodijeljen upravo ovoj tvrtki. Dodatnu dvojbu izaziva i činjenica da iz dostupnih informacija nije jasno tko će platiti dodatnih približno 12 milijuna KM PDV-a. Ako se taj iznos pribroji ugovorenoj cijeni, ukupna vrijednost posla raste na gotovo 87 milijuna KM.

Potpisivanje ugovora dolazi nakon višemjesečnih prijepora oko natječaja i eliminacije konzorcija predvođenog banjolučkom tvrtkom Planet Soft, koji je, prema dostupnim informacijama, ponudio realizaciju projekta za oko 57 milijuna KM, uz kraći rok isporuke. Riječ je o konzorciju koji su činile tvrtke iz Banje Luke, Mostara i Sarajeva, uz partnera iz Južne Koreje.

Podsjetimo, SIP BiH je ranije donio prvostupanjsku odluku o dodjeli ovog višemilijunskog posla konzorciju predvođenom tvrtkom Smartmatic BiH, čime su potvrđena ranija medijska nagađanja o ishodu natječaja. Upravo ta činjenica dodatno je pojačala sumnje da je ishod postupka bio unaprijed poznat, osobito nakon što je financijski povoljnija ponuda domaćeg konzorcija odbačena.

Za izbor Smartmatica glasovalo je šest članova Povjerenstva, dok je jedini protiv bio Vlado Rogić. On je u izdvojenom mišljenju naveo da je eliminacija domaćeg konzorcija nepravedna i nezakonita, ističući razliku u cijeni od oko 17 milijuna KM. Takav stav člana samog Povjerenstva dodatno je otvorio pitanje je li SIP javnosti ponudio dovoljno uvjerljivo objašnjenje zašto je prihvaćena skuplja ponuda.

Planet Soft je nakon odluke najavio sudsku tužbu, tvrdeći da je iz postupka izbačen nezakonito. Iz tog konzorcija ranije su upozoravali na niz nepravilnosti u postupku javne nabave, uključujući nejednak tretman ponuđača, mijenjanje zapisnika i uskraćivanje dijela dokumentacije.

Preokret u postupku uslijedio je nakon ocjene stručnjaka Nermina Lapandića, koji je ponudu domaćeg konzorcija ocijenio nerealnom. Upravo ta ocjena postala je jedna od ključnih točaka spora, jer je na temelju nje otvoren put za eliminaciju jeftinijeg ponuđača. Dodatna pitanja izazvali su i raniji medijski navodi o Lapandićevoj nepristranosti, zbog čega je cijeli postupak dobio još izraženiju političku i javnu težinu.

Dio medija ukazivao je i na moguće utjecaje međunarodnih aktera na ishod natječaja, uključujući navode o pritiscima u korist Smartmatica. Takve tvrdnje nisu službeno razjašnjene, ali u kombinaciji s eliminacijom znatno jeftinije ponude, izdvojenim mišljenjem člana SIP-a i potpisivanjem ugovora gotovo u tišini, stvaraju ozbiljan prostor za sumnju u pogodovanje izabranom ponuđaču.

SIP tvrdi da je riječ o važnom projektu modernizacije izbornog procesa. Nabava uključuje opremu, softver, tehničku podršku, potrošni materijal, tiskanje glasačkih listića, skladištenje i distribuciju. Sustav bi, prema službenim tvrdnjama, trebao omogućiti sigurniju identifikaciju birača i brže utvrđivanje izbornih rezultata.

No problem nije samo u tehnologiji, nego u povjerenju. A povjerenje se ne gradi ugovorima potpisanim daleko od očiju javnosti, pogotovo kada je eliminiran jeftiniji ponuđač koji najavljuje sudski postupak, dok posao dobiva kompanija čije se ime u međunarodnom kontekstu povezuje s ozbiljnim optužbama.

Smartmatic grupa predmet je optužnice američkog Ministarstva pravosuđa u slučaju navodnog podmićivanja i pranja novca povezanog s izbornim poslovima na Filipinima. Riječ je o optužnici, a ne o pravomoćnoj presudi, ali u poslu koji se tiče izbornog procesa takav teret ne može se tretirati kao nevažna fusnota.

Zato se sada postavlja nekoliko ključnih pitanja: zašto je eliminiran Planet Soft, zašto je prihvaćena skuplja ponuda, zašto javnost nije dobila detaljno obrazloženje prije potpisivanja ugovora, tko će platiti dodatnih 12 milijuna KM PDV-a i zašto je SIP jedan od najvažnijih izbornih ugovora u zemlji potpisao gotovo u tišini.

U zemlji u kojoj je povjerenje u izbore ionako ozbiljno narušeno, tehnologija sama po sebi ne može biti jamstvo transparentnosti. Ako je postupak nabave nejasan, ako je jeftiniji ponuđač izbačen iz utrke, ako se najavljuju sudske tužbe i ako se konačna cijena za građane ne komunicira jasno, onda se ne može govoriti samo o modernizaciji izbora. Može se govoriti i o novom izvoru sumnje u izborni proces.