Ekskluzivno: PIC defacto ukida bonske ovlasti
Američka diplomacija već je u raspravama pred Ujedinjenim narodima signalizirala da budući visoki predstavnik ne bi trebao nastaviti praksu produljivanja političke agonije u BiH
Ured visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini ulazi u jednu od najvažnijih faza od završetka rata. Nakon najave odlaska njemačkog diplomata Christiana Schmidta, međunarodna zajednica započinje proces imenovanja novog visokog predstavnika, ali ovaj put pod bitno drukčijim političkim okolnostima i s jasnom namjerom redefiniranja njegove uloge.
Prema informacijama iz diplomatskih krugova, sjednica Vijeća za provedbu mira, koja će biti održana 3. i 4. lipnja u Sarajevu, trebala bi otvoriti pitanje ne samo imena novog visokog predstavnika nego i samog opsega njegovih ovlasti. U središtu razgovora bit će bonske ovlasti, koje su visokom predstavniku godinama omogućavale nametanje odluka i smjene izabranih dužnosnika.
Kako se doznaje, sve je izglednije da će ovlasti budućeg visokog predstavnika biti znatno reducirane. Time bi se napustio model međunarodnog upravitelja koji, bez demokratskog legitimiteta i izravne odgovornosti građanima BiH, može intervenirati u unutarnje političke procese. Novi visoki predstavnik, prema tom konceptu, više ne bi bio politički gubernator, nego prijelazna figura s jasno ograničenim mandatom.
Takav zaokret ne predstavlja samo tehničku promjenu u načinu rada OHR-a, nego i političku poruku da se međunarodna prisutnost u BiH mora postupno privoditi kraju. Nakon gotovo tri desetljeća od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma, sve je jasnije da se stabilnost BiH ne može graditi stalnim intervencijama stranih dužnosnika, nego unutarnjim dogovorom triju konstitutivnih naroda i njihovih legitimnih političkih predstavnika.
Američka diplomacija već je u raspravama pred Ujedinjenim narodima signalizirala da budući visoki predstavnik ne bi trebao nastaviti praksu produljivanja političke agonije u BiH. Umjesto toga, njegova bi zadaća trebala biti priprema uvjeta za zatvaranje OHR-a i završetak međunarodnog protektorata koji je odavno prerastao svoju izvornu poslijeratnu svrhu.
U tom kontekstu posebno je važno pitanje nepristranosti budućeg visokog predstavnika. On ne bi smio biti produžena ruka bilo kojeg političkog centra u BiH, niti instrument unitarističkih politika koje iz Sarajeva godinama zagovaraju očuvanje OHR-a kao sredstva za preglasavanje i političko discipliniranje drugih dvaju naroda. Upravo je takva praksa znatno narušila povjerenje Hrvata i Srba u instituciju visokog predstavnika.
Za budućnost BiH ključno je da novi visoki predstavnik bude osoba u koju mogu imati povjerenje sve tri strane. Bez takvog minimalnog konsenzusa, svaki pokušaj nastavka snažnog međunarodnog intervencionizma samo bi dodatno produbio političku krizu i učvrstio percepciju da OHR ne služi stabilizaciji zemlje, nego održavanju nefunkcionalnog sustava u kojem domaći akteri ne preuzimaju odgovornost.
Najavljena redukcija bonskih ovlasti stoga bi mogla označiti početak kraja jedne epohe. OHR bi se, umjesto trajnog nadzornika političkog života u BiH, trebao pretvoriti u mehanizam koji će pomoći vlastitom zatvaranju. To bi bio važan korak prema punom političkom sazrijevanju zemlje i povratku odgovornosti u domaće institucije.
Sjednica Vijeća za provedbu mira u Sarajevu zato će imati šire značenje od samog izbora Schmidtova nasljednika. Na njoj bi se trebali postaviti temelji novog pristupa: manje nametanja, manje političkog tutorstva i jasniji put prema zatvaranju OHR-a.
Ukoliko se takav smjer potvrdi, Bosna i Hercegovina mogla bi prvi put nakon dugo vremena ući u fazu u kojoj međunarodna zajednica neće dodatno učvršćivati vlastitu prisutnost, nego pripremati njezin završetak. To bi istodobno značilo i kraj iluzije da se politički problemi BiH mogu trajno rješavati odlukama stranih dužnosnika, umjesto dogovorom naroda koji u njoj žive.