Hvalospjevi optuženom ratnom zločincu Mehmedu Alagiću
Optuženi zapovjednik Armije BiH nikada nije dočekao presudu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju jer je umro tijekom postupka, zbog čega je proces protiv njega obustavljen – a ne zato što je oslobođen optužbi
Skandalozno je i duboko uznemirujuće što se u dijelu bošnjačkih medija i javnog prostora stalno romantizira lik Mehmeda Alagića, čovjeka koji je pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju bio optužen za ratne zločine nad Hrvatima u srednjoj Bosni. Činjenica da nije osuđen ne proizlazi iz sudske presude koja bi ga oslobodila, nego iz toga što je umro prije završetka postupka. Preminuo je 7. ožujka 2003. godine.
Osuđeni nadređeni i podređeni
U isto vrijeme, u predmetima koji su se odnosili na zločine nad Hrvatima pred Haaškim sudom pravomoćno su osuđeni zapovjednici Armije BiH Enver Hadžihasanović i Amir Kubura. Sud ih je proglasio krivima po zapovjednoj odgovornosti za zločine nad hrvatskim civilima i zarobljenicima u srednjoj Bosni, uključujući i zločine koje su počinili strani islamski borci – mudžahedini, koji su djelovali u sastavu ili uz postrojbe Armije BiH.
Posebno zabrinjava što se takav narativ ne zadržava samo na medijskim tekstovima ili emotivnim komemoracijama, nego dobiva i fizički oblik – poput podizanja spomenika na Vlašiću čovjeku čije se ime dovodilo u vezu s ratnim zločinima nad Hrvatima. Takvi potezi ne doprinose pomirenju niti suočavanju s prošlošću, nego produbljuju nepovjerenje i ponovno otvaraju ratne rane.
Hrvatska mlitavost i šutnja
No možda jednako zabrinjava i reakcija – ili točnije, izostanak reakcije – hrvatskih političkih predstavnika u Bosni i Hercegovini. Šutnja na ovakve pojave, kao i na činjenicu da se spomenici podižu osobama povezanim s ratnim zločinima nad Hrvatima, više govori o stanju hrvatske politike nego mnoge deklaracije. Takva politika djeluje mlako, mlitavo i gubitnički, ostavljajući dojam da se ni vlastito stradanje ni dostojanstvo žrtava ne brane onako kako bi trebalo. Iako je ovo siva zova Kaznenog zakona o negiranju ratnih zločina, svejedno je poraz morala i savijesti dijela bošnjačke politike i medija.