Ako laže Đonlagić, ne laže Ustavni sud - presuda Ljubić neizvršena!

Komšićeva stranka itekako je svjesna težine presude Ljubić o legitimnom predstavljanju, ali i porazu u slučaju Slaven Kovačević

Opće je poznato da pamet u Bosni ne traje puno. Ali ustvrditi samo četiri dana nakon službene objave Ustavnoga suda BiH da presuda Ljubić nije provedena, ovako nešto može doći samo iz Demagoške fronte.

Zastupnik Demokratske fronte Dženan Đonlagić ustvrdio je kako je presuda Ustavnog suda BiH u predmetu “Ljubić” provedena te kako ona nema nikakve veze s izborom članova Predsjedništva BiH. Takva tvrdnja ne prolazi osnovnu provjeru činjenica.

Ocjena je jasna: netočno.

Ustavni sud Bosne i Hercegovine nedavno je službeno podsjetio javnost da se odluka u predmetu U-23/14, poznatija kao presuda “Ljubić”, i dalje vodi kao neizvršena. Sud je pritom naglasio kako to nije stvar mišljenja, političkog tumačenja ili dnevne interpretacije, nego službene evidencije Ustavnog suda.

Drugim riječima, tvrdnja da je presuda “Ljubić” provedena nije samo sporna. Ona je suprotna onome što službeno tvrdi institucija koja je tu presudu i donijela.

Važno je razjasniti i drugi dio Đonlagićeve izjave. Točno je da se konkretni dispozitiv presude “Ljubić” odnosi na izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH. Ustavni sud je u tom predmetu ocjenjivao odredbe Izbornog zakona koje se tiču popune Doma naroda FBiH, a ne neposredno odredbe o izboru članova Predsjedništva BiH.

Ali iz te činjenice ne slijedi zaključak koji Đonlagić pokušava podmetnuti javnosti — da presuda “Ljubić” nema veze s legitimnim političkim predstavljanjem. Upravo suprotno. Legitimno političko predstavljanje nije usputna fusnota te odluke, nego njezina ustavna srž.

Ustavni sud je u presudi jasno povezao demokratsko odlučivanje, konstitutivnost naroda i pravo da predstavnici jednog konstitutivnog naroda doista budu izraz političke volje toga naroda. Sud je zaključio da osporene odredbe Izbornog zakona narušavaju načelo konstitutivnosti i ravnopravnosti konstitutivnih naroda jer omogućavaju da predstavnici naroda ne budu izabrani na način koji osigurava legitimno političko predstavljanje onih koje bi trebali predstavljati.

Zato je pogrešno presudu “Ljubić” svoditi na tehničko pitanje raspodjele mandata u Domu naroda Federacije BiH. Ona se u užem pravnom smislu odnosi na Dom naroda, ali njezino obrazloženje počiva na širem ustavnom načelu: konstitutivni narodi moraju imati mogućnost legitimnog političkog predstavljanja na administrativno-političkim razinama vlasti na kojima se štite njihova kolektivna prava.

Upravo je zato manipulativno tvrditi da “Ljubić” nema nikakve veze s aktualnim raspravama o izbornoj reformi i legitimnom predstavljanju. Može se raspravljati o tome na koji se način to načelo treba normativno provesti. Može se raspravljati i o tome doseže li sama presuda izravno do izbora članova Predsjedništva BiH. Ali ne može se ozbiljno tvrditi da presuda “Ljubić” nema veze s legitimnim političkim predstavljanjem.

Posebno je problematično to što Đonlagić svoju tvrdnju iznosi neposredno nakon što je Ustavni sud javno potvrdio da presuda nije provedena. Dakle, ne radi se o staroj dilemi, o zaboravljenom pravnom pitanju ili o nejasnom medijskom tumačenju. Radi se o svježoj, službenoj informaciji Ustavnog suda BiH.

Schmidtove intervencije iz 2022. godine također ne mogu poslužiti kao alibi za tvrdnju da je “Ljubić” proveden. Visoki predstavnik jest intervenirao u ustavni i izborni okvir Federacije BiH, uključujući pravila koja se odnose na Dom naroda FBiH i formiranje vlasti u Federaciji. Međutim, službeni status izvršenja odluke ne utvrđuje ni Demokratska fronta, ni OHR, ni politički komentatori, nego Ustavni sud BiH. A prema evidenciji Ustavnog suda, odluka U-23/14 i dalje se vodi kao neizvršena.

Zaključno, Đonlagićev istup sadrži jednu djelomično točnu pravnu napomenu: presuda “Ljubić” u svom neposrednom dispozitivu ne uređuje izbor članova Predsjedništva BiH. No ključne tvrdnje njegova istupa ne stoje. Presuda nije provedena, a legitimno političko predstavljanje nije naknadno političko učitavanje, nego sastavni dio ustavnopravne logike odluke Ustavnog suda.

Zato je ocjena jasna: Istinomjer — netočno.