Sarajevo sprema žestok odgovor Erdoganu: Čim završe s napadima na Hrvatsku

Ako to čini Ankara, riječ je o bratskoj skrbi. Ako Zagreb spomene konstitutivnost Hrvata, odmah je ugrožen suverenitet.

U Sarajevu se, nema nikakve sumnje, upravo pripremaju žestoke reakcije zbog novog i prilično otvorenog turskog svojatanja Bosne i Hercegovine. Samo što nisu stigla priopćenja stranaka, dežurnih patriota, građanskih intelektualaca i probosanskih analitičara koji će Ankari objasniti da Bosna i Hercegovina nije ničiji plijen, ničija ostavština i ničiji amanet, nego suverena država triju konstitutivnih naroda i svih njezinih građana.

Svaki čas očekuje se upozorenje da se Recep Tayyip Erdoğan grubo miješa u unutarnje poslove BiH. Možda će ga netko podsjetiti i na to da jedan čovjek, pa bio on i Alija Izetbegović, nije mogao drugom čovjeku ostaviti cijelu državu kao što se ostavljaju obiteljska kuća, njiva ili stari ručni sat.

Povod je Međunarodni samit bošnjačke omladine održan u Istanbulu, na kojem se okupilo oko 400 mladih, akademika, političara i predstavnika organizacija iz 12 država. Događaj je organiziralo Udruženje „Turska Bosna Sandžak“, a govornici su se natjecali u isticanju povijesnih, političkih i emocionalnih veza Bošnjaka i Turske. Ništa u tome samo po sebi ne bi bilo sporno da skup ponovno nije iskorišten za obnavljanje priče prema kojoj je Bosna i Hercegovina ostavljena Turskoj na čuvanje.

Zamjenik turskog ministra Enes Eminoğlu podsjetio je na Erdoğanovu verziju posljednjeg susreta s Alijom Izetbegovićem, prema kojoj mu je prvi predsjednik Predsjedništva neovisne BiH poručio da „čuva Bosnu“. Eminoğlu je potom ustvrdio da Turska čuva i da će nastaviti čuvati taj amanet. Ranije je Erdoğan tu priču iznosio još izravnije, tvrdeći da mu je Izetbegović rekao kako je Bosna „ostavština Osmanlija“. Ovaj je put načelnik istanbulske općine Bayrampaşa dodatno objasnio da Turci i Bošnjaci dijele istu sudbinu i geografiju te da između Istanbula i Sarajeva postoji jedinstvo povijesti i srca dugo šest stoljeća. Generalna konzulica BiH Enisa Komar sa skupa je pak poručila da se utjecaj i moć Turske na Balkanu ne mogu zanemariti.

U normalnoj državi netko bi možda upitao otkud turskom dužnosniku pravo govoriti o Bosni i Hercegovini kao amanetu koji Ankara „čuva“. Netko bi mogao pitati i tko je ovlastio Izetbegovića da zemlju svih njezinih naroda i građana predaje u političku ostavštinu tadašnjem turskom premijeru, današnjem autoritarnom predsjedniku. U Sarajevu bi se možda okupili ugledni profesori koji bi objasnili da Bosna nije nastala dolaskom Osmanlija, da je prije 1463. postojala bosanska država te da je osmanska vojska u nju ušla kao osvajačka sila, a ne kao skupina sentimentalnih turista koja je pogrešno sišla s Bospor Expressa.

Stranke koje inače reagiraju na svaku riječ iz Zagreba zacijelo će sada biti još glasnije. Ako hrvatski ministar spomene prava Hrvata u BiH, odmah se otvaraju rasprave o agresiji, paternalizmu, susjedskom miješanju i opasnom svojatanju države. Kada turski državni dužnosnik izjavi da Ankara nastavlja čuvati Bosnu koju joj je Alija ostavio u amanet, onda je to, valjda, samo kulturna razmjena i malo toplije iskazana bratska ljubav.

Posebno oštra reakcija može se očekivati od takozvanih građanskih stranaka. One će sigurno objasniti da BiH ne može istodobno biti građanska država i nasljedna imovina koju jedan nacionalni vođa predaje stranom državniku. Netko će vjerojatno zatražiti i očitovanje generalne konzulice BiH koja je sjedila na skupu na kojem je predstavnik turske vlade govorio o čuvanju Alijina amaneta. Možda će čak biti upućena prosvjedna nota Ankari – čim se pronađe slobodan papir koji nije potrošen na prosvjedne note Zagrebu.

Najbolju sliku toga povijesnog i političkog obrata ipak ne pruža Istanbul, nego Kamengrad kod Sanskog Mosta. Ondje je podignut spomenik osmanskim vojnicima poginulima 1463. prilikom osvajanja toga kraja i slamanja srednjovjekovne bosanske države. Godinama poslije bošnjački i turski predstavnici zajedno su hodali prema spomeniku podignutom vojnicima osvajačke sile. Teško je zamisliti savršeniju sliku: pozivati se na bosansku državnost dok se odaje počast vojsci koja je tu državnost pokorila. Da netko drugi u BiH podigne spomenik stranim osvajačima i zatim prema njemu krene u svečanoj povorci, Sarajevo bi vjerojatno sazvalo i Vijeće sigurnosti UN-a.

Ali ovdje je riječ o Osmanlijama, pa okupacija postaje civilizacijski zagrljaj, osvajanje se pretvara u susret kultura, a političko svojatanje države u dobronamjerno čuvanje amaneta. Sve ovisi o tome tko svojata Bosnu. Ako to čini Ankara, riječ je o bratskoj skrbi. Ako Zagreb spomene konstitutivnost Hrvata, odmah je ugrožen suverenitet. Principi su, kao što vidimo, čvrsti kao baklava na kolovoškom suncu.

Naravno, ovaj je tekst satiričnog sadržaja. Nikakve žestoke reakcije bošnjačkih političara neće uslijediti. Erdoğan nije hrvatski dužnosnik, Turska nije Hrvatska, a svojatanje Bosne očito postaje problem tek kada dolazi s pogrešne strane granice.