Kriminalac Mamić spašava nogomet u BiH - WTF?!
Zamislite da je nekog bošnjačkog nogometnog suca iz Mostara napala svjetina predvođena Zoranom Mamićem, što li bi se onda pisalo u medijima. Ovako tišina. Ništa. Mamić je superhik bh. nogometa!

Nogomet u Bosni i Hercegovini još jednom je dobio epizodu koja više govori o moći, pritiscima i dvostrukim standardima nego o samoj igri. U središtu nove kontroverze našli su se sudac Antonio Bandić i nogometni klub FK Sarajevo, nakon burnih scena na terenu i oko njega.
Sudačka ekipa našla se pod ozbiljnim pritiskom. Na travnjaku su zabilježene situacije u kojima su predstavnici kluba i osobe povezane s klubom agresivno nastupale prema sucu Bandiću i njegovim pomoćnicima. Takvo ponašanje prema službenim osobama ne samo da ruši autoritet sudaca nego šalje poruku da pravila vrijede samo za neke.
Posebno zabrinjava činjenica da se u središtu incidenta spominje i ime Zoran Mamić. Riječ je o osobi koja je u Hrvatskoj pravomoćno osuđena u velikom korupcijskom slučaju vezanom uz nogomet. Upravo zato dodatno šokira da osoba s takvom presudom ima značajan utjecaj i ulogu u jednom od najvećih klubova u Bosni i Hercegovini.
Upravo je Mamić bio među onima koji su na terenu verbalno napadali ili prijetili sucu, te se postavlja pitanje – kako je moguće da osoba s takvim pravosudnim teretom uopće ima prostor djelovati na taj način u bh. nogometu?
Još je zanimljivija reakcija dijela medija koji sebe često predstavljaju kao “patriotske”. Umjesto da jasno postave pitanje odgovornosti i standarda, mnogi od njih uporno prešućuju ili relativiziraju činjenicu da je Mamić u Hrvatskoj pravomoćno osuđen za kriminal u nogometu. Ta činjenica nije politička interpretacija nego sudska presuda.
Zato je legitimno postaviti nekoliko neugodnih pitanja.
Prvo: kako je moguće da osoba s takvom presudom ima važnu ulogu i utjecaj u jednom velikom bh. klubu?
Drugo: zašto dio medija sustavno prešućuje tu činjenicu kada se govori o događajima oko Zoran Mamić?
I treće, možda najvažnije: kako bi reagirali ti isti mediji kada bi se situacija okrenula?
Kako bi izgledale naslovnice da je kojim slučajem osoba pravomoćno osuđena za nogometni kriminal u Hrvatskoj danas u vrhu ili uz upravu kluba poput HŠK Zrinjski Mostar? Bi li tada vladala ista šutnja, ili bi danima slušali moralne lekcije o “skandalu”, “sramoti” i “utjecaju kriminala na nogomet”?