Kad Sejdo sad 'prevrne' - napio se vode s Lištice!

Posebno je nezgodno, šale se zlobnici, što se voda našla baš pred političarem za kojega narod češće veže čašicu “nečeg ozbiljnijeg” nego skromnu bočicu prirodne izvorske vode

U Predsjedništvu je, kažu šaljivci, zabilježen trenutak koji bi mogao promijeniti političku kartu Bosne i Hercegovine: na stolu se našla boca vode Leda iz Širokoga Brijega, s izvorišta Lištice.

I tu nastaje problem.

Jer nije to obična voda. To je voda s područja koje se ne može zaobići ni protokolom, ni službenim automobilom, ni političkim govorom u kojem se “svi građani” spomenu tako općenito da nitko ne zna jesu li uključeni i oni iz zapadne Hercegovine.

Kažu da bi Željko Komšić, kad bi shvatio što pije, mogao napraviti ono narodsko: prevrnuti.

Ne zbog minerala.
Ne zbog etikete.
Nego zbog geografije.

Jer čovjek koji politički već godinama uspijeva obići hrvatska područja šire od obilaznice oko Mostara, odjednom pred sobom ima — Široki Brijeg u boci. I to ne metaforički, nego doslovno: zatvoren, deklariran, uredno poslužen, s čepom i rokom trajanja.

Diplomatski protokol navodno još nije razjasnio treba li se takva boca tretirati kao piće, provokacija ili neplanirani kontakt s terenom.

Posebno je nezgodno, šale se zlobnici, što se voda našla baš pred političarem za kojega narod češće veže čašicu “nečeg ozbiljnijeg” nego skromnu bočicu prirodne izvorske vode. Pa je netko dobacio:
“Možda mu nisu rekli da je voda iz Lištice. Da jesu, tražio bi led — ali ne Ledu.”

U zapisnik, naravno, ne ulazi ništa. Samo ostaje fotografija, boca na stolu i narodna mašta koja radi brže od službenog priopćenja.

A pouka?

U Bosni i Hercegovini čovjek može izbjeći sastanke, mjesta, općine, županije, pa i čitave krajeve. Ali ne može izbjeći sve izvore.

Ponekad te politika ne dovede u Široki Brijeg.
Ali te Široki Brijeg dočeka — u čaši.