Islamska zajednica i Aliju Izetbegovića svrstala u UZP-SANU
Najznakovitije je da šuti američka ambasada. Koja drži ključeve promjena!
Reakcija Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini na prijedlog o preustroju države, iznesen u Zagrebu uz potporu organizacija Vigilare i američke zaklade Heritage Foundation, bliske predsjedniku Donadlu Trumpu, još jednom pokazuje oslikava stanje zamrznutog konflikta. Umjesto argumenata, iz IZ BiH ponuđena je diskvalifikacija – usporedba s Memorandumom SANU-a. Takva usporedba nije samo promašena, nego služi kao sredstvo zastrašivanja i gušenja svake ideje koja odstupa od bošnjačkog narativa.
No ono što Islamska zajednica pripisuje drugima, apsolutno je može prepoznati u vlastitom pristupu.
U samom priopćenju koristi se formulacija “bosanski Hrvati”, što nije beznačajno. Takav izraz implicira redefiniranje identiteta jednog konstitutivnog naroda. Time se otvara prostor za relativizaciju političke jednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini, što se već godinama očituje i kroz praksu političkog predstavljanja.
U tom kontekstu ne može se zaobići slučaj Željko Komšić, koji je u više navrata izabran za hrvatskog člana Predsjedništva glasovima većinski bošnjačkog biračkog tijela. Za velik dio hrvatske javnosti u BiH to predstavlja jasan SANU-ovski model, koji podsjeća na obrasce iz prošlih sustava – i koji ozbiljno narušava povjerenje među narodima.
Istodobno, Islamska zajednica sve češće izlazi iz okvira vjerske institucije i djeluje kao politički akter. Bila je maliciozna i čestitka reisa Huseina Kavazovića upućena katolicima “od Bošnjaka muslimana”. Kada to stoji u istoj rečenici onda se katolici stavljaju u bošnjački identitet.
Dodatno, dokument koji su potpisala 33 bošnjačka dužnosnika, a u kojem se navodi da je država BiH jednako kao druge države na Zapadu uz kršćanstvo, nastala na “zasadama islama”, predstavlja pokušaj isključivo reinterpretacije povijesti. A onda BiH po Islamskoj zajednici počinje as Otomanskim carstvom, a Stjepan Tomašević ili Kulin ban, pa i Katarina Kosača postaju suvišni. Čak i ako se u njih kunu.
No ključni problem ove rasprave leži u odbijanju da se uopće razgovara o ravnopravnosti.
Zagrebačka mapa, predstavljena u okviru akademsko-NGO rasprave, u svojim osnovnim crtama podsjeća na rješenja koja su bila na stolu i prije rata. Konkretno, riječ je o idejama koje su već sadržane u Cutilierov plan – sporazumu koji je predviđao decentraliziranu Bosnu i Hercegovinu utemeljenu na teritorijalno-političkoj ravnoteži triju konstitutivnih naroda.
Taj plan je, podsjetimo, potpisao i Alija Izetbegović, da bi potom svoj potpis povukao. Danas se, međutim, svaki pokušaj da se o gotovo identičnim modelima ponovno razgovara unaprijed proglašava opasnim ili neprihvatljivim.
Ako su takva rješenja bila legitimna opcija prije rata, zašto su danas tabu? Ili je možda Islamska zajednica i Aliju proglasila UZP-ovcem.
Odgovor se možda krije u činjenici da bi ozbiljna rasprava o ustroju Bosne i Hercegovine otvorila pitanje stvarne ravnopravnosti naroda – pitanje koje se već godinama nastoji izbjeći. Umjesto toga, svjedočimo pokušajima da se svaka inicijativa unaprijed diskreditira, a njezini zagovornici etiketiraju.
Zato reakcija Islamske zajednice ne djeluje kao poziv na dijalog, nego kao pokušaj njegova sprječavanja – i to ne samo prema Hrvatima u BiH, nego i prema Zagrebu, koji se ponovno nastoji dovesti u poziciju političkog opravdavanja.
Uostalom, nebitno je što piše Islamka zajednica, što Hrvati potajno priželjkuju ili pak netko trći gunđa. Najvažnije je što šuti američka ambasada. A ona drži ključeve svega. Možda i promjena!