Hrvati zaboravili generala Šantića, točno ono što ubojice i Dudaković žele

Kada hrvatski predstavnici ne pokazuju dovoljnu upornost u rješavanju sudbine vlastitog generala, otvara se pitanje koliko su spremni štititi svoj narod danas

Više od tri desetljeća nakon rata u Bosni i Hercegovini sudbina generala Vlade Šantića i dalje je nerazjašnjena. Šantić je bio zapovjednik HVO-a u Bihaću i jedan od ključnih ljudi obrane tog područja u ranim ratnim godinama. Unatoč tome, pitanje njegove otmice i nestanka 1995. godine nikada nije dobilo političku ni institucionalnu težinu kakvu bi se očekivalo. Nedavno, 8. ožujka, na dan njegova nestanka nikakva glasa. Reakcije. Komentara. Osim par objava na društvenim mrežama.

Hrvatske vlasti često naglašavaju važnost brige za branitelje i očuvanja istine o Domovinskom ratu. Međutim, slučaj Vlade Šantića pokazuje koliko ta načela u praksi znaju ostati selektivna. Njegov nestanak rijetko se spominje u službenim izjavama, a ozbiljan politički pritisak da se rasvijetle sve okolnosti nikada nije sustavno vođen. Osim dijela braniteljskih udruga koje su nakon pravosudne farse u Bihaću zatražile da slučaj preuzme državno Tužiteljstvo BiH.

Osnivač HercegBosne

Riječ je o čovjeku koji je bio dio strukture osnivača HercegBosne, čelnika HDZ-a BiH, ali i koja je branila hrvatsko stanovništvo u Bihaću i koji je nestao pod nerazjašnjenim okolnostima koje već godinama izazivaju sumnje i pitanja. Ipak, čini se da je taj slučaj s vremenom potisnut na margine. Povremene medijske objave ili godišnjice nisu zamjena za jasnu i trajnu institucionalnu inicijativu.

Problem nije samo u tome što istina o Šantiću još nije utvrđena. Problem je i poruka koju takav odnos šalje: da postoje teme koje se lakše prešute nego sustavno istraže. Kada hrvatski predstavnici ne pokazuju dovoljnu upornost u rješavanju sudbine vlastitog generala, otvara se pitanje koliko su spremni štititi svoj narod danas.

Najveći problem

Ako se pogleda šira slika, nije teško zaključiti kome odgovara da se slučaj nikada do kraja ne rasvijetli. Ljudi iz tadašnjeg vojnog i političkog vrha Petog korpusa Armije BiH, predvođeni Atifom Dudakovićem, imaju očit interes da se o okolnostima nestanka Vlade Šantića govori što manje. Za njih bi otvaranje tog pitanja značilo suočavanje s neugodnim činjenicama.

Ali jednako je teško razumjeti šutnju hrvatske politike. Dok jedni imaju motiv da se istina zataška, drugi kao da su pristali na to da se o vlastitom generalu govori sve rjeđe – ili gotovo nikako. Upravo u tome leži najveći problem: ne samo u mogućem prikrivanju istine, nego u činjenici da je hrvatska politika dopustila da ime Vlade Šantića gotovo nestane iz javnog prostora.