Prijetnje smrću i uvrede mladiću koji je na dugine boje stavio ljiljane
Nakon mržnje prema Hrvatima i Srbima na red došle i LGBTIQ osobe
Mladić Edin Dervišević koji je na jučerašnjoj Povorci ponosa u Sarajevu istaknuo zastavu duginih boja s grbom s ljiljanima suočio se s brojnim prijetnjama smrću, uvredama i pozivima na nasilje, a prema snimci i objavama koje se šire društvenim mrežama, nepoznati mu je mladić zastavu oteo i potom je zapalio. Nakon što su se fotografije i snimke zastave proširile Instagramom i drugim mrežama, uslijedile su reakcije u kojima se, uz uvrede, moglo pročitati i da ga “treba ubiti na licu mjesta”, dok se na drugoj mreži pojavio i otvoreni poziv: “Ima li tko da ga prebije?”
https://www.threads.com/@gara_gti/post/DZ0lHrXDf2t/ima-li-tko-da-ga-prebije
Ovogodišnja povorka održana je pod sloganom “Sve nam boje dobro stoje”, a organizatori su isticali da je cilj događaja ukazati na potrebu jednakih prava, zaštite od diskriminacije i veće društvene vidljivosti LGBT osoba u Bosni i Hercegovini. No upravo je zastava duginih boja s ljiljanima, simbolom Republike Bosne i Hercegovine i ratne obrane zemlje, razotkrila koliko je taj prostor slobode u društvu i dalje sužen te koliko brzo poruke o jednakosti mogu postati meta nacionalističkog bijesa.
https://www.instagram.com/reel/DZ1qeYSov4o/
Jer reakcije koje su uslijedile nisu bile samo reakcije na jedan transparent ili jednu zastavu. One su pokazale da se isti simboli, kojima se godinama pokušava graditi ekskluzivni nacionalni narativ i od njega udaljiti Hrvate i Srbe, sada okreću i protiv onih Bošnjaka, Bosanaca i Hercegovaca ili građana BiH koji imaju drukčiju seksualnu orijentaciju i koji se pokušavaju odmaknuti od takvog nacionalizma. Drugim riječima, čim netko “svoj” pokuša reći da ljiljani ne pripadaju samo jednom tvrdom ideološkom obrascu, nego i građanima koji traže jednaka prava, proglašava ga se neprijateljem, izdajnikom ili osobom koju treba ukloniti iz javnog prostora.
https://www.instagram.com/reel/DZ1qeYSov4o/
Upravo se tu vidi potpuna priroda tog simboličkog pritiska. Ljiljani se u takvim reakcijama ne tretiraju kao povijesni i državni simbol koji može pripadati svim građanima Bosne i Hercegovine, nego kao znak političke i ideološke podobnosti. Onaj tko se u taj okvir ne uklapa, pa makar bio i osoba koja se poziva na Bosnu i Hercegovinu, automatski postaje meta. Zastava duginih boja s ljiljanima zato je izazvala bijes jer je narušila sliku prema kojoj se patriotizam mora uklopiti u strogo zadane nacionalne, vjerske i društvene obrasce.
Posebno oštro reagirao je i Nihad Aličković, koji je na društvenim mrežama objavio poruku: “Iduće godine očekujte zastavu Islamske zajednice u duginim bojama”, a zatim i uvredljivo poručio: “Odakle ti pravo, pogančeru jedan, da prljaš taj časni grb, tupanderu i fakinčino.” U toj se poruci jasno vidi logika po kojoj se svako drukčije korištenje simbola proglašava “prljanjem”, a osoba koja ga je istaknula izlaže javnom linču.
Reagirale su i pojedine udruge povezane s ratnim naslijeđem Armije Republike BiH. Udruženje “1. Slavna-Viteška brigada” Sarajevo objavilo je da “najoštrije osuđuje današnje skrnavljenje zastave Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima na paradiranju ulicama Sarajeva”, ističući da su pod tom zastavom ginuli “najbolji sinovi”. Slične poruke pojavljivale su se i u komentarima, u kojima se tvrdilo da su “ljiljani svetinja” te da se simbol pod kojim su se borili pripadnici Armije RBiH i branitelji Bosne i Hercegovine ne smije povezivati s LGBT zajednicom.
No upravo te reakcije otvaraju ključno pitanje: zašto bi osoba drukčije seksualne orijentacije, koja se identificira s Bosnom i Hercegovinom i njezinim simbolima, bila manje dostojna tih simbola? Ako su ljiljani simbol obrane zemlje, kome ta zemlja pripada? Samo onima koji se uklapaju u većinski nacionalni i svjetonazorski obrazac, ili i onima koji su zbog svoje seksualne orijentacije svakodnevno izloženi diskriminaciji, vrijeđanju i prijetnjama?
Jučerašnji događaj razotkrio je do kraja upravo tu proturječnost. Oni koji tvrde da brane simbole Bosne i Hercegovine istodobno poručuju jednom njezinu građaninu da ga treba prebiti ili ubiti jer je taj simbol spojio s borbom za prava LGBT osoba. Time se ne brani ni zastava ni povijest, nego se pokazuje da se patriotizam shvaća kao vlasništvo jedne skupine nad javnim prostorom, identitetom i pravom na pripadanje.
Sve se to događa u atmosferi dodatno pojačanih nacionalnih emocija dok traje Svjetsko nogometno prvenstvo. U takvom ozračju zastave, dresovi, grbovi i navijačka obilježja ponovno postaju više od sportskih ili državnih simbola. Oni se pretvaraju u test lojalnosti. Tko navija za koga, tko nosi koji znak i tko se smije pozvati na koju zastavu, vrlo brzo postaje političko pitanje. U Bosni i Hercegovini, gdje se i nogomet često čita kroz nacionalnu pripadnost, takva atmosfera dodatno zaoštrava podjele.
Zato slučaj zastave s ljiljanima u duginim bojama nije samo epizoda s Povorke ponosa. On je pokazao da se osobe drukčije seksualne orijentacije ne napada samo zato što traže svoja prava, nego i zato što odbijaju prihvatiti da im nacionalisti određuju smiju li pripadati ovoj zemlji, njezinoj povijesti i njezinim simbolima. Kada pokušaju pokazati otklon od isključivog nacionalizma, postaju meta upravo onih koji tvrde da govore u ime naroda, države i ratnih heroja.
A prijetnje smrću koje su uslijedile nakon jučerašnje Povorke ponosa najbolji su dokaz koliko je taj obrazac opasan. Jer ako se na jednu zastavu odgovara otimanjem, paljenjem, pozivima na ubojstvo i premlaćivanje, onda problem nije u zastavi. Problem je u društvu koje i dalje dopušta da se mržnja predstavlja kao obrana časti, vjere, naroda ili heroja.